Nina Vavra

Križevčanka (Križevci 1879 – Zagreb 1942.), dramska umjetnica, od 1899. prvakinja drame Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Jedna od najvećih dramskih glumica svoga vremena.

U Zagrebu je završila Miletićevu Dramatsku školu, a od 1899. angažirana u HNK. Jedna od najčuvenijih glumica svog doba. Galerija njenih likova kretala se u širokom rasponu od klasične tragedije do suvremene drame. Najbolja ostvarenja imala je kao Eshilova Kasandra, Sofoklova Elektra i Antigona, Euripidova Andromaha i Hekuba, Racineova Fedra itd. Objavljivala prozu prožetu ilirskim idejama pod pseudonimom Ylajali. Prevela s češkog i njemačkog oko 50 dramskih djela. Napisala dramu Dolazak Hrvata 1907. Amatersko kazalište u Križevcima nekoć je nosilo njeno ime. Od filmskih uradaka glumila je u igranim filmovima Matija Gubec (1917.). i Vragoljanka (1918.)Početkom osamdesetih godina dvadesetog stoljeća, u Križevcima je postojao komorni teatar Nina Vavra. Brojao je dvadesetak članova, glumaca – amatera, koji su diljem Hrvatske izvodili drame Samuela Becketta i uređivali svoj časopis Bulletin koji se bavio kazališnim i književnim temama.

Školovala se kod časnih sestara u zagrebačkoj preparandiji, iz koje je kao najbolja učenica izašla nakon tri godine. U kazalište ju je s 12 godina prvi put odvela tetka – predstava joj se nije svidjela i odlučila je više ne ići u kazalište. No kasnije je otišla na prijemni ispit u novootvorenu zagrebačku glumačku školu i primljena kao jedina djevojka, zahvaljujući deklamaciji pjesme Oj budi svoj. Glumačku školu polazila je dvije godine, do 1896. Još kao učenica nastupala kao paž u Henriku IV., a debitira kao glumica u Scribeovoj Borbi gospođa, gdje se osobito istakla. Kao mlada glumica puna ideala doživjela je ubrzo razočaranje na ulazu u kazalište, jer od ideala se nije moglo živjeti. Bila joj je obećana plaća od 50 forinti po gaži ali dobivala je samo 25 i dodatnih 5 za toalete, “kakti ženska”. Sa 24 godine odlazi na prvo gostovanje u inozemstvo: u Pragu igra na češkom jeziku, glavnu žensku ulogu u Madasyjevoj Čovjekovoj tragediji. U predratnoj Srbiji, u Beogradu i Nišu igra Hasanaginicu, dok za premijernu izvedbu Nušićeve tragedije Jesenja kiša, u kojoj je nastupila kao zamjena drugoj glumici dobiva odlikovanje kralja Petra I. Karađorđevića. Ova ponosna i bogom nadarena žena kroz godine intenzivnog umjetničkog djelovanja uspinje se stepenicama slave. Snaga njene umjetnosti, patetika i divan ton njenog glasa osvajaju kazališnu publiku. A njeno dobro veliko srce zaista suvereno vlada scenom. Ali ona je i pisala, napisavši jedan kazališni komad. Nije se usudila pisati pod svojim imenom, već pseudonimom. 1907. godine u patriotskom je zanosu napisala dramu u pet činova Dolazak Hrvata. Za vrijeme premijere tog djela bila je u kutu jedne lože i pravila se da ju ništa ne zanima, obzirom da nitko od ansambla nije znao tko je autor komada. Predstava je u Zagrebu trijumfirala. 1908. godine Nina Vavra udaje se za kolegu i umjetničkog prijatelja, redatelja Bacha. Dugo godina nastupaju zajedno, on kao ravnatelj drame ona kao pomagačica i glumica. Dalje piše: romane, novele, studije, surađuje s novinama, prevodi pedesetak drama. S kolegama iz Zagreba, Osijeka i Beograda 1921. osniva kazalište u Splitu, čija je prva sezona bila sjajno posjećena. Svoj je prvi vijenac na otvorenoj sceni Nina Vavra dobila u Varaždinu. Tijekom svoga glumačkog rada igrala je preko 500 raznih uloga.

26 – 25. studenog 1939. godine kazalište u Zagrebu će biti u svečanom ruhu, dignut će se Bukovčev zastor, osvijetljen reflektorima i na sceni će se opet pojaviti Nina Vavra da suvereno dominira u klasičnoj Euripidovoj tragediji Trojanke. O toj svojoj kreaciji nije htjela Nina Vavra da govori. Ona će o tome sama da napiše i da izloži svoje gledište na ovu klasičnu grčku tragediju, koje je usko povezano gledanjem na cijeli umjetnički rad i na cijeli njen umjetnički život. Zanimljivo je, da je upravo u vezi s tim stanovištem Nina Vavra zamolila velikog našeg umjetnika Meštrovića da on bude pokrovitelj te njene jubilarne kreacije.

Literatura.
Ivan Peklić: Križevačka tragetkinja Nina Vavre u hramu hrvatske Talije (Križevci:Gradska knjižnica Franje Markovića, 2010.)