Ljudevit Vukotinović

Ljudevit Farkaš Vukotinović bio je istinski ljubitelj prirode i proučavatelj prirodnih pojava, od minerala i fosila do sastava flore i faune Hrvatske. Udario je temelje nekim modernim prirodoslovnim strukama u nas: u biološkoj (botaničkoj) klasifikaciji krčio je putove od fiziografije k filogenetskom pristupu, od geognozije geologiji, zajedno s prijateljem J. K. Schlösserom prvi sustavno pristupio prikazu flore cijele Hrvatske. Tajnik grofa Draškovića na saboru u Požunu, prebilježnik Križevačke županije (1836. – 1840.) gdje osnovao Ilirsku čitaonicu 1839. U ratu protiv Mađara 1848. vrhovni zapovjednik četa za obranu domovine u Križevačkoj županiji. Predsjednik Zemaljskog suda (1850. – 1854.) kada umirovljen jer se protivio upotrebi njemačkog jezika kao službenog.U rukopisu O osnutku narodnog muzeja iz 1878. Vukotinović piše: Mi smo u vrijeme našeg preporoda svi radili gdjegodijer i koliko mogosmo, te se svaki trsio da učini svoju dužnost, nit je itko mislio na kakovu hvalu ili nagradu

Veliki župan križevački (1861. – 1867.). U književnosti se okušao kao pjesnik, pripovjedač i dramatik. Uz Stanka Vraza i Dragutina Rakovca pokretač Kola 1842., urednik Leptira (1859. – 1861.). Objavio Pjesme i pripovijetke 1838. – 1840., Ruža i trnje 1842., Prošasnost ugarsko – hrvatska 1844., Pjesme 1847., Trnule 1862. itd. Botaničar i mineralog; značajna njegova znanstvena monografija Podobe hrvatskih hrastovih okoline zagrebačke. Jedan od prvih članova JAZU (1866.), također član stranih akademija znanosti. Počasni građanin Križevaca. Spomen – obilježje mu postavljeno na Kalniku, jedna ulica u Križevcima nazvana po njemu.