Ivan Zakmardi Dijankovečki

Ivan Zakmardi Dijankovečki  (Križevci oko 1600. Banjska Bistrica 1667.)  Završio je isusovačku gimnaziju u Zagrebu i filozofiju u Olomoucu u Češkoj. Kao sposoban pravnik i humanist nalazio se na najvišim položajima u upravi zemlje. Bio je protonotar hrvatskog kraljevstva i poslanik na Požunskom saboru.Kao protonotar kraljevstva Ivan Zakmardi dao je načiniti Škrinju privilegija za najvažnije državne spise. Ta njegova inicijativa bila je začetak hrvatskog državnog arhiva. Na samoj Škrinji privilegija Zakmardi je na latinskom jeziku napisao pjesmu s programskim sadržajem o hrvatskom državnom pravu. U završnim stihovima Zakmardi spominje tri rijeke – Kupu, Savu i Dravu, rijeke koje je očajničkom obranom i golemim žrtvama Hrvatska uspjela očuvati.

Zakmardi je želio pomoći Križevcima, svojem rodnom gradu, da izađe iz krize nakon ratovanja s Turcima, te da ga unaprijedi u prosvjetno i kulturno središte pokrajine. U Križevce je htio dovesti pavline koji su u matičnom samostanu u Lepoglavi okupljali obrazovane redovnike, književnike, povjesničare i umjetnike. Pavlini su pristali doći u Križevce i tu su osnovali samostan i školu. Zbog toga je Zakmardi osigurao darovnicu za samostan, te je redu poklonio svoje imanje u Dijankovcu, kuću svojeg oca kao i neke druge posjede. Pavlini su uz osnovnu školu u Križevcima osnovali i Pavlinsku gimnaziju (1670. godine) sa četiri razreda (parva, principa, grammatica, syntaxis).

Pavlinima je 20. travnja 1667. godine odobreno da osnuju samostan u Križevcima, a nakon toga da uz kuću podignu drvenu kapelu svete Ane.. Grad je u znak zahvale Zakmardiju otkrio spomen – ploču 1923. godine, a središnja ulica i gimnazija u Križevcima također nose njegovo ime. Još jedna spomen – ploča postavljena je 3. rujna 2005. u Dijankovcu, gdje je obitelj Zakmardi imala vlastelinstvo.

Literatura:
Karlo Horvat: