Skip to content Skip to main navigation Skip to footer

Franjo Marković

Franjo Marković

Franjo Marković (Križevci, 1845.- Zagreb 1914.) Osnovnu je školu završio u Križevcima, gimnaziju od 1854. do 1862. u Zagrebu, a klasične jezike, filozofiju i slavistiku u Beču. Pošto je diplomirao iz latinskoga i grčkoga jezika, imenovan je 1866. godine za suplenta na gimnaziji u Osijeku. U jednoj političkoj demonstraciji potpisao je proglas protiv bana Raucha, našto je dobio ukor zbog “nekorektnog političkog ponašanja”. Godine 1868. premješten je na gimnaziju u Zagreb, a 1870. otpušten iz službe te u jesen odlazi u Beč na studij filozofije. Tamo je posebno slušao estetiku kod profesora Roberta Zimmermanna. Promoviran je u ožujku 1872. za doktora filozofije. Već u 27. godini života postao je uz Ivana Dežmana suurednikom, a malo zatim samostalnim urednikom tadašnjega najuglednijeg hrvatskog književnog časopisa Vijenac (1872. – 1873.). Godine 1874. postaje redovitim profesorom na Zagrebačkom sveučilištu i prvim dekanom Filozofskog fakulteta, a 1876. u 31. godini života izaban je za člana Akademije. Od godine 1881. 1890. bio je opozicijski zastupnik križevačkog izbornog kotara u Hrvatskom saboru. Umirovljen je 1910., ali je kao djelatni predavač ostao do kraja života na Sveučilištu. Njegova estetska shvaćanja kreću se u okviru herbetovske formalističke estetike čiji je osnivač R. Zimmermann. Svoje filozofske poglede izložio je u djelu “Razvoj i sustav obćenite estetike”. F. Marković je značajan jer prvi uvodi filozofsko nazivlje u hrvatski jezik.

Literatura:
Vjekoslav Klaić, »Dr. Franjo Marković«, Vienac, 16(1884), br. 21, str. 335.
Ljuboje Dlustuš, Dr. Franjo Marković, njegov život i rad, (Osijek: Klub hrvatskih književnika u Osijeku, 1915)
Krsto Pavletić, Život i pjesnička djela Franje Markovića, (Zagreb: Matica hrvatska, 1917)
Branko Vodnik, Franjo Marković, studija, (Zagreb,Naklada knjižare Gjuro Trpinca, 1906)
Ivan Peklić, Društvena i politička djelatnost Franje Markovića (doktorska radnja) Zadar 2013.

Na vrh