Skip to content Skip to main navigation Skip to footer

Dragutin Karlo Novak (Zagreb, 16. veljače 1892. - Zagreb, 31. listopada 1978.), prvi hrvatski pilot.

Dragutin Novak

Dragutin Karlo Novak (Zagreb, 16. veljače 1892. – Zagreb, 31. listopada 1978.), Osnovnu školu završio je u Zagrebu, odlazi u konvikt u Tropavu gdje završava mehaničarski zanat za preciznu mehaniku. Potom odlazi sestri u Budimpeštu gdje 1910. prisustvuje natjecanju aviona. Kratko iza toga vraća se u Zagreb i zapošljava kod Slavoljuba Penkale koji u to vrijeme radi na konstrukciji aviona i postaje mu desna ruka kod izrade i ispitivanja letnih osobina, sve do prvog leta u Hrvatskoj, 22. lipnja 1910. te do konačnog odustajanja Penkale od daljnjih radova na avionu.

Na poziv, prelazi k fotografu i poduzetniku Mihajlu Merćepu, koji je u međuvremenu također izgradio hangar pored Penkalina i doveo u Zagreb braću Slovence, Edvarda i Joška Rusjana. Koncem 1914. odlazi u vojsku i nakon kraćeg vojevanja u pješadiji prebacuju ga u avijaciju Austro-ugarske monarhije. Od 1916. nakon ranjavanja prilikom borbenog leta postavljen je za učitelja letenja u najznačajnijoj vojno-pilotskoj školi Monarhije u Bečkome Novome Mjestu. Ima pilotske dozvole vojnog i civilnog pilota. Po završetku Rata vraća se u Veliki Raven obitelji.

Prestaje trajno letjeti, tako da se više nikada nije vinuo u zrak niti kao putnik. Seli se s obitelji u Križevce gdje kratko radi u paromlinu, vraća se zatim u Zagreb na Anatomski institut Medicinskog fakulteta, a 1923. ponovno radi u Križevcima u gradskoj Munjari-elektrani. Osniva 1927. u Križevcima vlastito autoprijevozno poduzeće, autobus i taksi prijevoz putnika. Nakon 1945. ostaje bez autoparka i zapošljava se 1948. kao ravnatelj Gradskog autobusnog poduzeća u Križevcima. Slijedeće, 1948. do umirovljenja 1954. radi na Poljoprivrednom tehnikumu u Križevcima. Nakon 50 godina 1970.godine, vraća se u rodni Zagreb s obitelji, gdje 31. listopada 1978.. umire u 86. godini života. Grad Križevci odužio mu se postavom spomen-ploče na kući u kojoj je živio i radio, nazvavši susjedno šetalište imenom Dragutina Novaka te nazvavši njegovim imenom Aeroklub.


Literatura:

Boris Puhlovski: Hrvatski Ikar, Zagreb 1995.
Zlata Klapčić: Posrtanje u nebo, Pula 2001.

Na vrh